RoÄ‘ena je 19. Maja 1986. godine u Boru. Većinu svog života provela je u Boru, a poslednje Äetiri godine živi i trenira u Beogradu. Iza sebe ima mnogo medalja i uspeha. Nije imala dovoljno podrÅ¡ke odgovornih ljudi iz politike i sporta u Boru, ali je to ne ometa da kaže da voli svoj grad. Ima nas mnogo koji smo ponosni dosadaÅ¡njim rezultatima i uspesima naÅ¡e Milene, ali smo uvereni da će nas ona joÅ¡ mnogo puta obradovati i u budućnosti.
Kako je doÅ¡lo do odluke da poÄnete da trenirate karate?
Krenula sam da se bavim karateom od svoje 4. godine. Godinu dana pre toga je moj brat upisao. Kada su moji roditelji vodili mog brata na treninge, sa njima sam iÅ¡la i ja. Tako sam jednog dana i sama poÄela da treniram. TakoÄ‘e, kao i moj brat i ja sam bila u „fazonu“ gledanja filmova Brus Lija. Brat se u samom poÄetku stidio mog prisustva, ali je u meni tinjala želja da pokažem kako se i ja mogu uspeÅ¡no baviti ovim sportom. JoÅ¡ sa prvim oranž pojasom, dok sam bila jako mlada, napravila sam prvi veliki uspeh, postajući prvak Jugoslavije. Vremenom sam skrenula veću pažnju na sebe, uÅ¡la u reprezentaciju, poÄela da pravim zapažene rezultate. Nakon nekoliko državnih prvenstava, otiÅ¡la sam na Svetski kup za decu u MaÄ‘arskoj 1997. godine. Na njemu se po prvi put za taj uzrast (11 godina) održavalo prvenstvo u borbama. Iako do tada nisam radila borbe, nakon samo nekoliko odraÄ‘enih treninga, otiÅ¡li smo na taj kup i ja sam neoÄekivano osvojila 1 mesto.
Bilo je mnogo uspeha, raznoraznih titula…
Pored takvog rezultata i svih oÄekivanja da ću ja joÅ¡ tada postati sportista grada, gradski Äelnici su tu nagradu dodeljivali drugima uz obrazloženje da sam joÅ¡ uvek mlada za takvo priznanje. Tih godina sam se pitala Å¡ta ja to sve trebam da uradim da bih dobila takvo priznanje. Ali nisam odustajala i kako sam odrastala, tako sam i reÄ‘ala nove uspehe. Kroz pionirsku, kadetsku, juniorsku konkurenciju postajala sam prvak IstoÄne Srbije, Srbije, Jugoslavije… ViÅ¡e puta sam bila i prvak Balkana, Mediterana, nekoliko puta viceÅ¡ampion takoÄ‘e. Kasnije kada sam postala junior, otiÅ¡la sam za Beograd. Nastavila sam sa uspesima na državnim prvenstvima. Imam i 2 medalje sa studenskom reprezentacijom. Zlato sa Univerzitetskom i jedno srebro. Bronza sa ekipnog Evropskog prvenstva. Prvi put sam uÅ¡la u reprezentaciju, od 1997. i tog Svetskog kupa za decu. Od tada sam standardni reprezentativac Jugoslavije, Srbije i Crne Gore i konaÄno Srbije.
Svi ovi uspesi nisu niÅ¡ta naspram onoga Å¡to se ostvaruje u seniorskoj konkurenciji. Već 2-3 godine kako sam seniorka željna sam velikih uspeha. Tako sam proÅ¡le godine po prvi put u karijeri postala seniorski Å¡ampion države. Nadam se da ću u naredne 2-3 godine da ostvarim joÅ¡ veće rezultate i neke svoje liÄne želje.
Šta nam možete reći o svojim trenerima? Posebno sa osvrtom na Obrenka Petrovića, koji Vas je trenirao u Boru.
Pa o njima mogu da kažem sve najlepÅ¡e. Prvenstveno za Obrenka Petrovića. Posle mojih roditelja majke Snežane i oca Vlade, on je najzaslužniji za sve moje dosadaÅ¡nje rezultate i uspehe. On je Äovek koji zaista vredi pohvale. Da nije bilo njega, verovatno ja ne bih proÅ¡la uspeÅ¡no kroz sve izazove i teÅ¡ke momente u karijeri. U svakom pogledu se trudio da nas vaspitava. Sa ponosom ću uvek da istiÄem iz koga kluba potiÄem i sa ponosom ću uvek priÄati o njemu.
Kada smo već kod ambicija, koji su to rezultati kojima stremite i Å¡ta Vas najpre oÄekuje od takmiÄenja?
Sve Å¡to radim u životu, radim sa nekom ambicijom. Imam i u karateu cilj do koga želim da stignem. Ne volim o tome da priÄam, dok ne ostvarim sam rezultat na terenu. Ali, na osnovu dosadaÅ¡njih mojih rezultata i ove moje priÄe, možete da zakljuÄite do kojeg cilja želim da stignem u karateu. Definitivno je jasno da je moja pažnja usmerena na Evropska i Svetska takmiÄenja.
Ove godine je Svetsko prvenstvo u Beogradu. Ne znam da li ću uÄestvovati na njemu, ali se joÅ¡ uvek nadam tome. Ne volim da razoÄaravam sama sebe i svoje ciljeve. Tako sam svakom treningu i svakom takmiÄenju posvećena maksimalno. Selektor vidi moj rad, a da li ću da zavrÅ¡im u reprezentaciji, to zavisi od viÅ¡e faktora.
Čini se da u Boru nisu baš vrednovali Vaše uspehe i rezultate?
Medijski recimo mogu da budem zadovoljna. Nije meni to cilj da se istiÄem, ali sigurno da mi je zadovoljstvo ako ja mogu da dajem neki primer mladima. Imam izgraÄ‘en stav prema takvim ljudima, pre svega iz vlasti koji godinama nisu poÅ¡tovali adekvatno moje uspehe. Svakom takmiÄaru uvek znaÄi bilo koja sitnica od nagrade i priznanja. Ne osuÄ‘ujem ih, ali je žalosno Å¡to su takvi ljudi na takvim pozicijama. Ja od mog grada niÅ¡ta nisam dobila. Ni za jedan rezultat, nisam imala nikada podrÅ¡ku za odlazak na takmiÄenja. Moji roditelji su snosili sve troÅ¡kove, naravno i klub koliko je mogao.
Ne treba posle da Äudi kako se sve manji broj dece bavi sportom u Boru. Niko u Boru od sporta nije dobio niÅ¡ta. Da je samo malo drugaÄiji odnos grada prema sportu, imali bi mnogo viÅ¡e dece u sportu, i mnogo viÅ¡e uspeÅ¡nih sportista. Sećam se kada sam na državnim prvenstvima bila Å¡ampion, a neke moje suparnice su za treća mesta dobijale „brdo“ nagrada, priznanja i stipendija od svojih gradova. Uvek bi me pitale, „mi smo dobile to i to, a Å¡ta si tek ti dobila od svog grada za prvo mesto?“. Naravno ja bih samo pognula glavu, jer me je bilo sramota da kažem da nisam dobila ni reÄ â€žbravo“, a kamoli neki dinar od svog grada.
Eto jednom sam ipak proglašena sportistom godine, ali sam i za to priznanje dobila samo jednu diplomu. Da dodam da sam bila proglašena i na drugo mesto kao sportista Centralne Srbije.
Zbog tih nepravdi je mogo takmiÄara napustilo sport, ali drago mi je da sam ja uspela da sve to prebacim u dodatno samopouzdanje i pozitivan inat.
Koliko je teÅ¡ko bilo da se uopÅ¡te krene na neko takmiÄenje, a da niko ne stoji iza Vas?
Iskreno bilo je uvek jako teÅ¡ko. Pre svega psihiÄki. U većim gradovima takmiÄari koji imaju podrÅ¡ku svojih gradova, se ne opterećuju takvim stvarima. Ali, verovatno je i to doprinelo da u meni proradi neki inat, koji je moj kvalitet i talenat dodatno isticao. Oni su samo fokusirani na treninge, bez razmiÅ¡ljanja o tim stvarima. Kada sam kasnije preÅ¡la u Beograd, to je već donelo drugu priÄu. Sve mi je plaćano i nemam viÅ¡e tu teÅ¡ku obavezu, da tražim od mojih roditelja novac za takmiÄenja. Oni Å¡koluju mene i mog brata, i zaista ne bih mogla da im tražim da me i dalje u sportu podržavaju. Već sam bila dovoljno zrela i uspeÅ¡na, da naÄ‘em klub koji će biti u situaciji da me podržava u tome. Tako da sam u Beogradu već 4 godine, kao Älan kluba Žandarmerija. ÄŒovek koji je osnovao taj klub je bio meni selektor dok sam bila u mlaÄ‘im kategorijama. On je mene joÅ¡ tada jako cenio i postavljao me je za kapitena ženske reprezentacije.
Do kada mislite da se bavite karateom?
TakmiÄarski dokle god mogu, ili dokle ne postignem rezultate kojima stremim. Ostaću u sportu sigurno i po zavrÅ¡etku takmiÄarske karijere. Imam želju da budem nakon toga i trener. Da imam sopstveni klub i da i tu nastavim da uživam u karateu, odrastajući sa novim genaracijama dece. Da uporedo sa poslom kojim ću da se bavim, ostanem i u karateu uz veliko zadovoljstvo.
Iluzije o povratku legende Tanje Petrović u karate, sruÅ¡ene su već na prvom koraku, u meÄu sa Vama. Kako Vi gledate na taj dogaÄ‘aj?
Tanja Petrović je u svakom pogledu pojam za karate. Radi se o najuspeÅ¡nijoj takmiÄarki ikada sa ovih prostora. Želela je da mladim generacijama pokaže kako se uz veliku volju može postići rezultat i u 40-toj godini života. Uz podrÅ¡ku medija, odluÄila se da pokuÅ¡a da se povrati na teren i zabeleži joÅ¡ neki zapažen rezultat. Nastupila je na državnom kupu, i upravo u mojoj kategoriji, gde je baÅ¡ mene dobila za protivnika u prvom kolu. Bilo mi je jako neprijatno da joj se suprotstavim u tom trenutku. Ona mi je bila podrÅ¡ka i uvek me je jako cenila. Trudila sam se da je porazim na najbezbolniji mogući naÄin, uz najmanju razliku. Žao mi je Å¡to sam joj pokvarila san o povratku i po meni Å¡teta je Å¡to se uopÅ¡te odluÄila na taj korak. Ja sam samo odradila meÄ i nisam htela da iskoristim tu pobedu da uzdižem sebe na njenom imenu.
Da li bi ste se kojim sluÄajem vratili u Bor?
Ja radije nikada ne bih ni odlazila iz Bora. Sigurno ne zbog već pomenutih ljudi koji nisu cenili moje rezultate, već zbog duha koja sam razvila ovde, prijatelja. Bor doživljavam kao svoj grad i volim ga. Smatram da je pored svih aktuelnih problema, ipak jako lep grad, koji Svetu može da pokaže dosta toga. Ima jako kvalitetnih ljudi. Priroda je prelepa a grad je jako miran za razliku od Beograda. Nikad se ne zna. Možda eventualno ako me neke stvari budu vukle ka Boru, takav se povratak i ostvari. Uglavnom me ljudi ipak vide u nekom većem svetlu, ali ću u svakom sluÄaju dolaziti u Bor zbog mojih roditelja.
Šta kažu ljudi koji Vas tek upoznaju, pre svega muškarci, s obzirom da se bavite sportom kao što je karate, kakve su reakcije?
Uglavnom im to bude jako zanimljivo. Niko to i ne nasluti u poÄetku, jer privatno ne odajem takav utisak. Ne izgledam ratoborno, pretarano izdržljivo, ali se i trudim da privatno odajem potpuno drugaÄiji utisak. Ne mislim da ako se neko bavi takvim sportom, dobija etiketu „muÅ¡kobanjastog“. Neko ko želi da sebe održi ženstvenom, nežnom u svakom obliku to i može van terena uspeÅ¡no.
Kako usklađujete svoje vreme i aktivnosti?
Realno, dok sam bila mlaÄ‘a imala sam jako malo slobodnog vremena. Pored Å¡kole i karatea, uporedo sam iÅ¡la i u muziÄku i u Å¡kolu plesa. U plesu sam takoÄ‘e postigla neke rezultate, osvojila neke medalje. Zanimljivo je da sam plesala sa Ivanom RaÅ¡ićem, jednim od poznatih Borana na BorMagazinu. Tokom Osnovne Å¡kole nisam imala ni malo vremena za druženje sa vrÅ¡njacima. Kasnije je tokom srednje bilo neÅ¡to viÅ¡e vremena. Å ta tek reći o prelasku na Fakultet. Svi su mislili da u Beogradu neću izdržati odlaske na suprotni deo grada i studiranje zajedno sa sportom i treninzima. Ali ja sam mislim jedina koja je Fakultet zavrÅ¡ila u roku, uporedo sa treniranjem, nastupima i titulama prvaka i medaljama na državnim prvenstvima.
Privatno, ima li nekih većih planova na pomaku? Posao, porodica?
Do sada mi se sve odvija onako kako i sama planiram, i nema bitnijih skretanja sa tog puta. Smatram da joÅ¡ uvek imam vremena za takve odluke kao Å¡to je eventualno brak. Toga za sada nema na pomolu, mada kako kažu to se i ne može taÄno planirati. Ipak, želja mi je da u narednih 2-3 godine ostvarim rezultate koje sam zacrtala u karateu, a potom sa zaposlenjem „uplovim“ u te neke mirnije vode, pa budem spremna i za takve izazove, za brak, porodicu..
Trenutno je situacija u Borskom sportu jož teža nego u periodu dok ste Vi bili u Boru. Koja je poruka koju bi mogli da pošaljete mladima i sportistima ovog grada?
PoruÄujem mladima u Boru da treniraju neki sport. Ne mora to da bude karate, već bilo koji sport. Sport će da ih oplemeni u svakom pogledu. Ja znam da nisam loÅ¡a osoba i da u sebi ne držim iÅ¡ta loÅ¡e. Treba da budu uporni. Da sami sebi budu najveća podrÅ¡ka. Da veruju u to Å¡to rade i da ne odustaju. Ne, naravno glavom kroz zid, ali moraju da znaju i da u teÅ¡kim uslovima se pronaÄ‘e neko svetlo na kraju tunela, ako su uporni i željni da uspeju. Mene je moj sport kroz život vodio. Ono Å¡to sport istrenira Äoveka, život će teže. Intenzitet padova i uspona u sportu je mnogo brži. Iz tog razloga osoba postaje puno zrelija, stabilnija i odluÄnija u životu. Sport i sva deÅ¡avanja u njemu, dodatno Vas ojaÄa u životu kao liÄnost.
Koliko Vam se dopada ideja o skupljanju svih poznatih Borana na jednom mestu, na sajtu BorMagazin.com?
Ideja je jako lepa. Podržavam svaki lep projekat vezan za naš grad i za naše ljude. Čestitam na njoj i pozdravljam sve novinare i urednika sajta. Želim da pozdravim i sve ljude koji će se naći u magazinu.
————–
Obrenko Petrović o Mileni Stanojević
Milena – kao osoba
Milenu znam od njene 6. godine, kada je doÅ¡la sa roditeljima i upisala se u Karate klub. Na treninzima je bila meÄ‘u najboljima. Mirna, tiha, skoncentrisana, vredna, Å¡to su bile dobre predispozicije i dobar znak da jednog dana postane, pre svega dobar Äovek, a naravno i vrhunski sportista. Sport i dugogodiÅ¡nje druzenje je uÄinilo svoje, tako da je Milena danas osoba sa najlepÅ¡im ljudskim osobinama. Prijatna za druženje, uporna pri reÅ¡avanju svih zadataka, snalažljiva u svim situacijama, fakultetski obrazovana, vitka, lepog izgleda.
Milena – karate karijera
ProÅ¡la je kroz sve selekcije. Sigurno najÅ¡kolovaniji karatista kluba, jer je proÅ¡la kroz sve klubske i savezne Å¡kole i seminare za karate. Medalje sa svih nivoa, u katama i borbama, pojedinaÄno i ekipno. Jedna od retkih koja se takmiÄi u svim kategorijama. Savezni selektori su govorili da se opredeli za jednu disciplinu., ali njen talenat i upornost su dokazali da teorija u njenom sluÄaju ne važi. Sa takmiÄenja gde je nastupala i u maksimalnom broju kategorija, a to je bilo Äetiri, vraćala se kući sa svih 4 zlatnih medalja.
Bila je Älan ekipe ( u kojoj je nastupala sa Branislavom Stojanović i Danijelom Petrović), koja je postigla neÅ¡to sigurno jedinstveno u istoriji tadaÅ¡njeg Jugoslovenskog karate sporta. Na Kupu države za juniorke osvojila je istog dana i kup u katama i kup u borbama. To je samo bio jedan od odgovora selektorima da se u pojedinaÄnim sluÄajevima može sve.
Za 18 godina bavljenja karate sportom: reprezentativka, osvajaÄ najsvetlijih medalja na Saveznim, Balkanskim, MeÄ‘unarodnim, Mediteranskim, Evropskim i Svetskim Kupovima i Prvenstvima. To je rezultat upornosti, odricanja, poverenja i ljubavi prema, roditeljima, sportu, treninzima i treneru.
Posebno mi je drago što je Milena od svih sportova izabrala baš karate. Trenirali smo i po 6 sati dnevno, a sticao se utisak da je za nju ispunjenje i nemogućih zadataka moguće. Voleo bih kada bi se u Karate klubu Bor pojavila bar još jedna “Milena“ i da joj Milena bude trener, kako bi doživela istu radost kao i ja uz nju svih ovih godina. Ona to zaslužuje.
————–
Milena Stanojević – LiÄna Karta
Datum rođenja: 19. 05. 1986
Mesto rođenja: Bor, Srbija
Klupska karijera: KK Bor (1990-2006), Žandarmerija Beograd (2006-)
Reprezentacija: Pionirska, Kadetska, Juniorska YU-SCG-SRB (1997-2008), Seniorska reprezentacija Srbije (2008-)
9 одговора на Milena Stanojević
wrlo lepo napisano o owoj legendi 😉 diwna dewojka i drugarica .. samo cepaj nindzo :*
Hvala ti dusice moja najlepsa 🙂 … ljubim te punooo!
A zasto sam ja mislio da je Tijana Stajšić najzgodnija i najlepša karatistkinja?????
Posle ovog teksta i slika menjam miÅ¡ljenje… 🙂
Ako se sve Boranke i upola ovako zgodne,
preseliću se u Bor…. 🙂
Pozdrav i svaka Äast. Sve Äestitke…
:-)hvala..od srca!
Svaka rec je suvisna.Svaka cast, samo tako nastavi.Zaljubljeni, imamo isti ukus 🙂
:-)..
Lepo ,steta sto ti pojedinacni sportovi u nasoj drzavi nemaju perpektivu tj.sansu za napredak….pozzz
bas e talentovana za karate super si
Sjajan clanak, sjajan je sportista! Niste nista pisali o Mileni u 2011. i 2012. godini, da li se zna kad je neko sledece takmicenje?