Da li je bila teÅ¡ka odluka da posle zavrÅ¡ene srednje Å¡kole – gimnazije „Bore Stanković“ u Boru, upiÅ¡eÅ¡ srednju muziÄku Å¡kolu u Beogradu, znajući unapred da ćeÅ¡ verovatno posle toga upisati i MuziÄku akademiju? Jel te nije malo plaÅ¡ila ta koliÄina truda i rada koja je stajala pred tobom? Kakva su bila tvoja razmiÅ¡ljanja u tom trenutku?
Onog momenta kada sam odluÄila da upiÅ¡em srednju muziÄku Å¡kolu bila sam apsolutno spremna na veliki rad i nekako sam znala da je to pravi put kojim treba da idem i da ću imati uspeha u tome. Moja malenkost je takva da ako neÅ¡to zaista jako želim to sigurno i ostvarim. Bila sam ipak svesna da ulazim u veliki rizik…ali isto tako da je to jedino Å¡to želim, i daću dati i viÅ¡e od svog maksimuma da u tome uspem. Bilo je razliÄitih komentara na moj životni izbor, uglavnom negativnih… ali ja sam posluÅ¡ala sebe i svoje instinkte… Znala sam da je to bila prava odluka, i tako je ispalo.
Kaži nam neÅ¡to o periodu dok si bila u Srednjoj muziÄkoj Å¡koli „Mokranjac“ u Beogradu. ZaÅ¡to si se odluÄila baÅ¡ za tu Å¡kolu?
Ja sam posle zavrÅ¡ene gimnazije u Boru upisala Pravni fakultet u Beogradu Å¡to je bilo 2000. godine, ostala tu da živim i posle dve godine napustila prava jer sam odluÄila da okrenem svoj zivot za 180 stepeni i upiÅ¡em srednju muziÄku Å¡kolu Mokranjac. ZaÅ¡to baÅ¡ ta Å¡kola… zato Å¡to je tatin drugar koji peva u horu RTS-a tamo poznavao profesorku kod koje mi je predložio da odem. On se zove Bane Jovanović, Boranin je i bio je Äovek koji je u datom trenutku poverovao u mene… to mi je mnogo znaÄilo, i on je jedan od razloga Å¡to sam se upustila u ovu životnu avanturu. Dao mi je impuls koji mi je bio potreban i neizmerno mu hvala na tome.
Pretpostavljam da si se tada preselila u naÅ¡ glavni grad… Kako si se uklopila u novu sredinu?
Uklopila sam se odliÄno jer su ljudi koje sam susretala bili zaista pristupaÄni ljubazni, interesantni. Imala sam sjajnog razrednog stareÅ¡inu, gospoÄ‘u Maju Jovanović, koja mi je predavala solfeÄ‘o. UopÅ¡te, imala sam sreće , dobre profesore, naroÄito profesorku pevanja Sanju Pljakić. I onda je sve iÅ¡lo lako i predstavljalo uživanje.
Da li je u srednjoj muziÄkoj Å¡koli koju si pohaÄ‘ala Äest sluÄaj da se upisuju Ä‘aci koji su već zavrÅ¡ili neke druge srednje Å¡kole? Ili je bilo dosta i mlaÄ‘ih Ä‘aka? Kakva je inaÄe struktura izmeÄ‘u deÄaka i devojÄica u muziÄkim Å¡kolama?
U odeljenju je bilo 3 momka i ostalo su bile devojke. Neki su bili dosta mlađi a neki stariji od mene.
2005. godine nastavila si svoje muziÄko usavrÅ¡avanje i upisala MuziÄku akademiju, takoÄ‘e u Beogradu. Kakvi su bili uslovi i testovi za upis?
Prijemni ispit za akademiju je bila velika stvar. Trebalo je osvojiti Älanove zirija, njih osmoro, ne samo pevanjem već i liÄnošću tako Å¡to smo imali intervju nakon pevanja. I nimalo nije bilo lako. Ipak, gotovo da nisam imala tremu kada sam pevala na tom prijemnom ispitu, ali s obzirom da nas je bilo 24-oro nisam znala Å¡ta da oÄekujem. Kada se zavrÅ¡ilo sve i kada je izaÅ¡la lista primljenih ljudi, bila sam zapanjena jer sam na pevaÄkoj listi bila prva a na konaÄnoj zajedno sa polozenim solfedjom i poenima druga.
Kaži nam nešto o svojim profesorima na Akademiji.
Upisala sam akademiju kod profesorke Violete PanÄetović Radaković, i odmah smo se razumele. Divna žena, persona, dama, pedagog, prijatelj. ProÅ¡le smo zaista divne trenutke zajedno. Bilo je i napornih i teÅ¡kih dana kada nije iÅ¡lo ali njeno neverovatno strpljenje i vera u mene su me zaista terali napred i davali mi snagu. Zahvalna sam Bogu dragom Å¡to je ona deo mog zivota.
U Boru si joÅ¡ kao devojÄica pohaÄ‘ala nižu muziÄku Å¡kolu za klavir. Jel si već u tom uzrastu otkrila ljubav prema pevanju ili je to doÅ¡lo kasnije? Spomenula si da si joÅ¡ za vreme Niže muziÄke Å¡kole pevala u crkvenom horu. Kako je to izgledalo? Jel je na to uticalo i tvoje pravoslavno versko opredeljenje ili prevashodno ljubav prema pevanju?
Uvek sam volela da pevam, i dok sam bila u crkvenom horu koji je vodila Olivera Rancigaj. To je stvarno bilo prelepo vreme koga se rado sećam, divno druženje, muzika koja spaja, i vera u Boga koja oplemenjuje dušu i povezuje ljude. U Boga verujem jer sam nekako od malena tako i odgajana, a kasnije kad sam i sama pristupila veri kroz muziku, liturgiju, ona je postala neizostavni deo mene, jer hrani moju dušu, i jednostavno se osećam lepo, ispunjeno smireno pa i srećno kada sam u Božijem hramu.
Kako je doÅ¡lo do toga da si postala Älan Operskog studija „Borislav Popović“? Objasni nam malo detaljnije kakva je to vrsta angažmana – puni plaćeni posao ili neka vrsta usavrÅ¡avanja koji je vezan sa nastavnim radom Akademije?
Operski studio je ogranak jedne operske kuće, to je mesto gde se mladi pevaÄi pripremaju za veliku scenu, za buduće uloge tj. ostvarenja. U inostranstvu biti Älan operskog studia je velika stvar i nije lako doći na tu poziciju jer se polažu audicije a žiri je zahtevan, i to je plaćen posao kao i svaki drugi. Kod nas je sve ovo isto samo bez para, kao nažalost i u mnogim drugim oblastima, posebno umetnosti.
Ko vodi i upravlja operskim studiom i kakva je njegova veza sa Narodnim pozorištem?
Operski studio nije vezan za akademiju, vezan je za pozoriÅ¡te i kao Å¡to rekoh već tu se ljudi spremaju za daske koje život znaÄe. Njega vodi primadona assoluta, gospoÄ‘a Radmila BakoÄević, sa svojim saradnicima, maestro Dejan Savić, korepetitor Gleb Gorbunov, zatim tu je reditelj, i lektor za odreÄ‘eni jezik zavisno na kom jeziku je opera koja se izvodi
U koliko si koncerata/predstava uÄestvovala? Da li bi izdvojila neku koja ti je bila najzahtevnija ili možda najzanimljivija?
Imali smo za sada 5 koncerata gde sam tumacila tri uloge, jednu glavnu od njih, uloga Margarete iz opera „Faust“ – Å arla Gunoa, zatim ulogu Sofi iz opere „Verter“, kao i ulogu Fraskite iz opere „Karmen“ Žorža Bizea. Koncerti su bili izvedeni u periodu 2009 -2010. godine na maloj sceni RaÅ¡e Plaović u Beogradu, zatim na velikoj sceni Narodnog pozoriÅ¡ta kao i u Kragujevcu i NiÅ¡u. Najzahtevnija uloga je bila uloga Margarete, poÅ¡to je glavna i vrlo teÅ¡ka i glumaÄki i pevaÄki. Ima puno pokreta, razliÄitih psihiÄkih stanja kroz koje ona prolazi, od ljubavi, sreće, zaljubljenosti, razoÄaranja, straha, ludila, ona preživljava gubitak deteta i zbog toga poludi. Uglavnom, najteže je sve to prikazati glasom, pa i pokretom tako da svi znaju i bez prevoda tj. titla o ćemu se peva, to jest radi.
Å ta trenutno radite u vaÅ¡oj grupi i koje to koncerte možemo oÄekivati u sledećem periodu? Gde sve nastupate?
Sezona je tek poÄela tako da se sada tek spremaju novi projekti tj. opere koje će se takoÄ‘e izvoditi na velikoj sceni Narodnog pozoriÅ¡ta u pratnji orkestra nacionalnog teatra.
Koliko imaš slobodnog vremena i kako ga provodiš? Sa kim, ako nije tajna?
Slobodnog vremena imam jako malo  i obiÄno ga provodim sa porodicom i prijateljima koji nemaju veze sa muzikom, pozoriÅ¡tem, dakle nisu kolege.
Jel voliš da izlaziš po kafićima i gde ljudi mogu da te vide po gradu?
Volim da se družim i izlazim i najÄešće odem na neku dobru rok svirku u Bitef, Tramvaj, Inform biro (to je kafic filharmonije). Volim da odem u bioskop i pogledam neki dobar film, da odem na neku izložbu slika, skoro je bila izložba naÅ¡eg slikarskog velikana Paje Jovanovića koju sam posetila. Dobar provod obećava i udobna fotelja i neka dobra knjiga kao i odlazak na neko poetsko veÄe.
Koliko Äesto dolaziÅ¡ do Bora, i da li joÅ¡ uvek imaÅ¡ ovde dosta prijatelja?
U Bor ne dolazim tako Äesto jer prosto nemam vremena. Imam probe i vikendom pa je nemoguće uskladiti želje i mogućnosti, ali kada god mogu, doÄ‘em da obiÄ‘em roditelje i drage ljude koji su u Boru. To su Å¡kolski drugari, drugarice… pravi prijatelji za koje uvek odvojim makar malo vremena jer smatram da su prava prijateljstva dragocena i da ih treba Äuvati i negovati. Izuzetno sam druželjubiva, volim i poÅ¡tujem ljude i oni mi na taj isti naÄin i uzvraćaju. S druge strane ne žalim za prolivenim mlekom, pa tako verujem da i oni ljudi koji se nisu održali u mom životu kao prijatelji nisu tu iz odreÄ‘enog razloga, i ko zna zaÅ¡to je to dobro. Ne verujem u sluÄajnosti, verujem da se sve deÅ¡ava s razlogom. Svemu u životu pristupam otvorenog srca.
Da li su tvoji profesionalni i liÄni planovi i ciljevi vezani za Srbiju ili možda postoji Å¡ansa da jednog dana svoju karijeru nastaviÅ¡ u inostranstvu? Å ta je sve potrebno da bi jedan operski pevaÄ sa ovih prostora uspeo u inostranstvu?
Za uspeh u inostranstvu je potrebna samo sreća i dobar menadžer ili neko ko će te plasirati, povezati sa pravim ljudima. Razlika izmeÄ‘u operskih kuća ovde i tamo je samo u standardu, ophodjenju, ali to je već stvar ureÄ‘enosti države, i ozbiljnosti, veće profesionalnosti u svakom poslu, ne samo u umetnosti. PoÅ¡to volim latinske izreke… Alea iacta est… dakle kocka je baÄena. Ja sam svoju veliku ljubav naÅ¡la u poslu koji radim i trudiću se da svojim glasom oplemenjujem ljude i dam im ono najbolje Å¡to imam u sebi.
I jedna reÄenica za kraj…
Najveći pokretaÄ pozitivne energije za mene je uvek bila, jeste i biće moja majka. Njoj se divim iz dana u dan, i trudim se da opravdam njeno poverenje u mene. Naravno, zahvalna sam celoj mojoj porodici, Å¡to je uz mene.