Категорије
Intervju

Snežana Radojković

Iako nije rođena u Boru već u Sokobanji, ovde živi od svoje druge godine.

– Moj tata je tada, 1985. godine, dobio posao ovde u Boru, pa sam se zajedno sa roditeljima i sestrom preselila u Bor. Živeli smo, najpre, privatno u Boru prve dve godine, pa smo onda prešli u Banjsko polje pošto je tata tamo dobio stan od firme u kojoj je radio. Išla sam u osnovnu školu Sveti Sava, a posle toga sam završila srednju Ugostiteljsku školu. Kao dete sam bila mali veseljak, gde god da sam se nalazila, meni je svuda bilo lepo.

Koliko te je privlačio sport?

– Oprobala sam se u raznim sportovima, ali ništa mi nije držalo pažnju.Trenirala sam tenis, karate, odbojku, rukomet, a bavila sam se i trčanjem i ritmičkom gimnastikom. Sećam se da sam često, kad sam bila mala, stajala ispred prozora teretane i gledala šta ljudi rade unutra. Vežbanje sam volela oduvek, samo nisam nikako uspevala da nateram sebe da počnem ozbiljno da se bavim time.

Posle srednje škole, preselila se u Niš.

– Upisala sam psihologiju na Filozofskom fakultetu, ali je nisam završila. Htela sam da upišem Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, poznatiji kao DIF, ali na moju žalost nisam. Sada mi je malo krivo zbog toga. Brzo sam se zaposlila i ostala 10 godina u Nišu. Cilj mi je tada bio da odem iz Bora i živim malo u nekom drugom gradu. Na početku nisam bila oduševljena Nišom, ali mi se vremenom sve više dopadao. Tamo sam počela i rekreativno da vežbam u teretani. Ipak, tada nisam znala apsolutno ništa o vežbanju u teretani, pa nisam ni imala nikakve rezultate.

Kad si počela da se baviš fitnesom?

– Kad sam se vratila u Bor počela sam da vežbam i da učim najbitnije stvari o treningu i zdravoj ishrani. Tek sam pre 2-3 godine počela ozbiljnije da vežbam i da se spremam za takmičenja. Ipak, kad sam prvi put ušla u teretanu u Sportskom centru u kojoj sada radim, moja prva reakcija je bila: „Bože, kakva teretana“. A sada je volim više od svega i ne bih je menjala ni za jednu fensi teretanu u Beogradu ili Nišu, u kojima nema „gvožđa“.

Snezana Radojkovic 3

U kojoj kategoriji se takmičiš?

– Kategorija se zove bikini fitnes, i po mom mišljenju, to je jedna od najženstvenijih kategorija jer se gleda lepota ženskog tela. Bitno je da telo bude skladno, u obliku peščanog sata, da bude negovano i bez celulita. Ne traže se preterani mišići i nihova prevelika definisanost, već je bitno da oni budu blago naglašeni.

Iako se ne takmiči dugo, postigla je zapažene rezultate.

– Takmičim se za Bodi-bilding klub Partizan i prošla godina je bila moja prva sezona. Prvo takmičenje na kome sam učestvovala bio je Otvoreni kup Vojvodine u Bačkoj Topoli. Bilo je takmičara iz Srbije, Mađarske i dosta stranaca. Tu sam osvojila treće mesto. Posle toga sam pobedila na Kupu Srbije, zatim sam osvojila treće mesto na Balkanskom prvenstvu i nakon toga sam u Španiji, ušla u polufinale Evropskog prvenstva, u prvih 15. Moram da napomenem da najveću zahvalnost dugujem selektoru naše reprezentacije, Zoranu Stojiću, za nesebičnu podršku i pomoć na svim takmičenjima.

Kakva je bila konkurencija na Evropskom prvenstvu?

– Učestvovale su najbolje takmičarke iz cele Evrope i konkurencija je, zaista, neverovatna. To je uz Arnold Classic Europe naprestižnije takmičenje u Evropi. Mnogi takmičari imaju ceo tim iza sebe, dobre pripreme, jake sponzore, šminkere, fotografe, stiliste… U mojoj kategoriji se ocenjuju i frizura, stajling i šminka. Na tim takmičenjima se ne gleda samo fizička forma već svaki detalj ženskog tela, a bitno je da sve u kompletu bude lepo.

Snezana Radojkovic 2

Srbija je na tom takmičenju u tvojoj kategoriji imala dve predstavnice.

– Da, u bikini fitnesu nastupile smo Maja Pavlović iz Kragujevca, i ja. Maja je jedna od naših najboljih takmičarki. Kad je reč o bikini fitnesu, takmičarke se razdvajaju samo po visini, one do 163 centimetara su jedna, a one koje su više druga kategorija. Ja sam tu, otprilike, na granici pa mogu da biram u kojoj ću kategoriji da nastupim. Ipak, na Evropskom, Maja i ja smo se dogovorile da nastupimo u različitim kategorijama, kako bismo imali predstavnike u obe. Meni je bolje da nastupim u nižoj kategoriji, tu mogu uvek bolje da prođem. Ipak, do sada sam se takmičila uvek u višoj kategoriji.

Šta sve treba da se uradi pre nego što izađeš na scenu?

– Moraš da vodiš računa o milion stvari. Prvo ide prijava i merenje, kada se takmičari raspodele u kategorije po visini. Nakon toga moraš da središ šminku, frizuru, boju, moraš da vodiš računa o tome šta jedeš i koliko vode popiješ. Na sam dan takmičenja voda se gotovo ne pije, samo se kvase usta. Onda se zagrejem i čekam svoju kategoriju, potpuno spremna, na štiklama. Dešava se da program kasni, pa ti kažu da nije sad tvoj red nego tek za jedan sat, pa moraš ponovo da se zagreješ. U tom slučaju moram da vodim računa da se ne pretreniram, kako ne bih izašla na binu u pogrešnom izdanju.

Ipak, na bini svi takmičari izgledaju veseli i preplanuli.

– Pre izlaska na scenu maže se specijalna boja zahvaljujući kojoj mišići dođu do izražaja. Ja, iskreno, tada jedva čekam kraj jer ja ne volim poziranje na bini. Volim pripremni deo, a da se ja pitam, izašla bih na binu čisto da vide moju formu i odmah bih se sklonila. Postoje 4 obavezne poze koje moramo da zauzmemo i koje se ocenjuju. Međutim, sudije imaju pravo da nas drže na bini dokle god ne donesu odluku. Sve to vreme moraš da imaš osmeh na licu, ne možeš da se opustiš i moraš da ostaneš u pozi. Sve to može da bude vrlo naporno.

Snezana Radojkovic 5

Kakvu podršku ima takmičenje u fitnesu u Srbiji?

– Nažalost nema dovoljno podrške, ne znam iz kog razloga. Situacija je teška i nema sponzora. Recimo, prošle godine je u Kanadi bilo održano Svetsko prvenstvo, ali mi nismo imali uslova da učestvujemo jer naš savez nije mogao da plati desetak karata do tamo i nazad. Ovaj sport je specifičan i moraš izuzetno da ga voliš da bi se bavio njime. Oni koji ga ne vole smatraju da je glupo bacati novac na hranu i preparate, ali mi znamo koliko je nama to bitno. Jedino neko ko je ceo život u ovom sportu to može da shvati. Naša reprezentacija je u savezu IFBB. To je najjači savez, jedini koji ima i takmičenje za profesionalce.

Imala je priliku da upozna i Arnolda Švarcenegera.

– Bila sam u Americi na takmičenju Arnold Classic, koje organizuje Arnold Švarceneger. Tamo ima dosta profesionalaca i život u Americi je san svakog bildera jer imaju mnogo bolje mogućnosti za bavljenje tim sportom. Takmičenje se održavalo u gradu Kolumbusu, u Ohaju. Organizuje se tu zato što je to grad u kome je Arnold ostvario svoju prvu pobedu u karijeri. Bilo je to prelepo iskustvo. Švarceneger je uživo pravi šarmer, gospodin sa kojim možeš normalno da pričaš. Što se tiče fizičkog izgleda, pomalo liči na voštanu figuru pošto je preplanuo, zategnute kože i ofarbane kose. Ipak je to Holivud.

Koje osobine su potrebne da bi neko bio uspešan u ovom sportu?

– Potreban je jak karakter, upornost, disciplina, redovno vežbanje. Bez toga nema rezultata. Takođe, potrebno je i da vam malo genetika bude „naklonjena“. U toku priprema potrebno je da se stalno vežba. Neki vežbaju svakog dana i imaju po dva treninga dnevno. Ja u tom periodu vežbam šest puta nedeljno. Ponekad bude teško, ali i van pripremnog perioda vežbam skoro svakog dana. Pošto se takmičim tek jednu sezonu, na ovim dosadašnjim takmičenjima sam videla koje su mi mane i nedostaci. Želim da se dobro spremim. Osim toga, smeta mi što se na stranim takmičenjima prilično podržava ugradnja silikona, dok se na domaćim to ne gleda toliko. Kad sitne devojke ugrade silikone meni to deluje ružno i nimalo mi se ne dopada, ali sudije to vole.

Snezana Radojkovic 4

Osim što se takmiči u bikini fitnesu, Snežana je i personalni trener.

– Ranije sam teško uspevala sebe da nateram da dođem da vežbam, ali sada radim u teretani i tu sam stalno, skoro po ceo dan. Kao personalni trener imam oko 20 klijenata sa kojima radim i uživam u tome. Lepo je kad vidiš da nekome možeš da pomogneš i da su tvoji klijenti zadovoljni. Srećna sam i ispunjena kad kod njih primetim napredak. Takođe, od prošle godine sam i savezni sudija za bodi-bilding i fitnes takmičenja. Nemam mnogo vremena za druge aktivnosti, ali smatram da sam srećnica što sam uspela da spojim posao i zadovoljstvo.

Kakve stavove imaju žene kad je u pitanju vežbanje?

– Jednom prilikom je došla devojka sa majkom, koja mi je „davala instrukcije“ gde bi i kako njena ćerka trebalo da smrša. Ponašala se kao da sam ja plastični hirurg pa mogu da joj zategnem telo baš kako ona želi. Često mi dolaze i žene koje traže da im „skinem“ pet kilograma nedelju dana pred Novu godinu, da bi mogle da stanu u haljinu. Obično im kažem: „Ja ništa ne mogu da vam „skinem“. To morate same, vežbanjem“. Sada već mogu da biram sa kim radim. Biram samo one uporne, koji zaiste žele da vežbaju, a to se lako proceni. Stalno mora da se radi na sebi.

Šta, po tvom mišljenju, nedostaje Boru?

– Na prvom mestu, nedostaje mu reka. U Nišu sam često pored Nišave sedela, šetala, trčala. Osim toga, gradu možda fali neki veći tržni centar u koji bi ljudi mogli da odu u šoping ili da popiju kafu sa prijateljima. Na kraju krajeva ja volim Bor, i tek kad sam se vratila ovde pronašla sam sebe, posao koji volim i kojim želim da se bavim ceo život.

Један одговор на „Snežana Radojković“

Snezana Radojkovic,lepa,pametna,divna osoba,za koju mi je cast sto je poznajem.Kamo srece da ima vise takvih osoba na ovom svetu i u mom zivotu.Zelim joj sve najlepse.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *